Joga za emocionalnu traumu

Ako ste na joga prostirali nekoliko dobrih sati, vjerojatno ste imali iskustva: provlačite se kroz dugačku sekvencu, možda usred intenzivnog otvarača bokova, kad odjednom osjetite vrtoglavicu, nelagodu , ili čak mučnina, a val osjećaja - a ponekad i suza - počinje navirati u vama. Bez obzira imate li jasnu ideju o izvoru te nelagode, možda ste osjećali da je poza pokrenula neki prošli događaj ili emociju koja je živjela u vašim bokovima.

Zapravo, kao što će vam reći bilo koji tjelesni radnik ili somatski terapeut, premda se u životu krećemo kroz teška vremena, naše traume mogu živjeti unutar našeg staničnog tkiva godinama - sve dok ih ne otkrijemo da se skrivaju u našim ramenima ili ušuškane unutra kronična ozljeda tetive. Na časovima joge često se ovi trenuci emocionalnog otkrivanja smatraju perifernim ili slučajnim u praksi; oslobađanje zapelih emocija napominje se kao povremena korist uglavnom tjelesne i duhovne vježbe joge.

No, postoje neki vježbači koji na to gledaju na drugi način: bageriranje i puštanje emocionalne prtljage vide kao glavnu prednost vježbanja joge. Ako ste vi ili jedan od vaših učenika prošli kroz nešto izuzetno traumatično - bilo da je to toliko konzumirajuće koliko i proživljavanje nedavnog južnoazijskog tsunamija, privatno poput preživljavanja seksualnog zlostavljanja ili tako malo kao da imate stresnu interakciju na poslu - oni ' d kažem da joga prostirka može biti središnji dio procesa ozdravljenja.

"Temeljna je premisa joge - i budizma i drugih duhovnih praksi - smanjiti patnju", kaže John Kepner, direktor Međunarodnog udruženja joga terapeuta. "U nekom smislu, motivacijska sila [koja je stajala iza stvaranja joge] bavila se smrću i umiranjem te prirodnim katastrofama." Dakle, prirodno je, kaže Kepner, doživljavati asanu kao način liječenja osjećaja.

Ana Forrest, osnivačica Forrest Yoga Circlea u Santa Monici u Kaliforniji, razvila je svoju joga praksu posebno kako bi pomogla otkopčati i osloboditi emocionalne blokade. Na najosnovnijoj razini, kaže Forrest, joga je terapeutska jer praksa čini da se ljudi osjećaju bolje, cjelovitije. Osjećaj dobrobiti i čuđenja koji se pojavljuju tijekom vježbanja mogu podsjetiti učenike da život vrijedi živjeti i da, iako postoje naravno strašne, traumatične stvari koje se mogu i što će se dogoditi, postoji i velika radost u životu. Ponovno povezivanje s tom istinom, za ljude koji su prošli bolna iskustva, može početi podizati težak osjećaj propasti koji trauma može donijeti. Može im pomoći podsjetiti ih da je moguće osloboditi boli iz prošlosti i koračati naprijed s lakoćom i svježom perspektivom.

Ali tu je i više od toga. Ponekad joga prostirka može postati prostor za intenzivna izdanja, gdje će učenici nekontrolirano bjesnjeti ili plakati. Forrest poziva učitelje da se ne boje te mogućnosti. "Na učitelju je", kaže Forrest, "da educira učenika da ovo nije samo u redu, ovo je sjajno - reći" Ovo je važan proces. Ovo je dar joge: uzmi. "

Za novog učitelja joge, vođenje učenika kroz teške vode prošlih trauma može izgledati zastrašujuće. Ali Forrest inzistira na tome da nije potrebno (ili čak poželjno) da učitelj djeluje kao terapeut kako bi pomogao procesu ozdravljenja. "Ako im možete dati dopuštenje da isprazne strah i tugu koji su zakopani u tkivu njihovih stanica, možete im pomoći. Ne morate ulaziti u veliku priču [o tome odakle im dolazi bol]." Predlaže da studenti koji se suoče s doista teškim izazovima pronađu i terapeute koji im mogu pomoći u onome što se pojavi tijekom prakse.

Ljudi koji traže više pojedinačne pažnje kad se počnu otvarati, možda će biti zainteresirani i za individualiziranu joga terapiju, pa je dobro imati popis takvih terapeuta pri ruci kako bi uputili na njih. Često se definira kao joga koja je personalizirana kako bi se prilagodila ozljedi ili ograničenju, joga terapija može pružiti prostor za dubinsko istraživanje fizičkih veza s emocionalnim problemima - uz vodstvo. Kepner, koji vježba kao učitelj joge i joga terapeut iz svog doma u Little Rocku u Arkansasu, kaže da mu učenici obično prvo dođu po pomoć s fizičkim problemom. Ali onda, kad počinju obraćati pažnju na dah, otkrivaju da je joga moćan način za istraživanje emocionalnog iscjeljenja i počinju uviđati veze između njihove tjelesne i emocionalne boli.

Jednom kad se pronađu te poveznice, proces ozdravljenja nastavlja se kada učenici puste da se njihove emocije isplivaju na površinu i oslobode te nastave disati. Ako se pojave suze ili vriskovi, trebali bi ih pustiti da dođu i, opet, produbiti dah. Kad su spremni, dopustite im da prijeđu u drugu pozu i osjete promjene i pokret. U određenom trenutku - a ta je točka različita za svaku osobu - trebalo bi početi postati jasno da se stvari mijenjaju i da se sve što je patnja zaglavilo u sebi počinje topiti. Opet, rad u tandemu sa školovanim terapeutom dobra je opcija za one studente koji će možda morati razgovarati o onome što se pojavi.

To mogu biti prilično teške stvari. Stoga je za učitelje kako bi olakšali duboko zacjeljivanje integritetom, kaže Forrest, dobro biti spreman podnijeti vlastitu praksu na slične duboke razine: "Važno je da učitelji budu toliko hrabri u svojoj praksi."

Ključ je, kako kažu Kepner i Forrest, puštanje da se iscjeljenje odvija organskim tempom. "Nema šanse da sve to podnesete danas, pa čak ni ove godine", objašnjava Forrest. "To će vam biti fokus godinama, pa se samo opustite oko toga. Na kojem iznosu danas možete raditi?"

Osim toga, dodaje ona, važno je doći do iscjeljenja s razumijevanjem da ne možemo promijeniti prošlost, ali možemo promijeniti svoju perspektivu o njoj. "Ne možete izliječiti iskustvo, ali možete izliječiti svoj odgovor na njega. Možete izliječiti trag koji je na vama ostavilo."

Rachel Brahinsky spisateljica je i učiteljica joge u San Franciscu koja se polako uči opuštati u vlastitom procesu ozdravljenja.

Preporučeno

Njegujte Ahimsu (Neštetnu) na strunjači
Učini svoju stvar: savijanje tradicije joge u skladu s tvojim modernim životom
Joga projekt boginje: meditacija u 3 koraka za nadahnuće intuicije